Don't do the crime if you can't do the time iliti tko se mača laća …

​

Zanimljivo je kako se uvijek nađu učenici koji traže svoja prava i kako se često diskutira o tome koliko nastavnici krše Pravilnik.Rijetko se koji učenik zapita koje su njegove obveze i dužnosti, važno je samo ne dirnuti u sveta prava.Istina je da nastavnik ne smije tjerati učenika sa sata nego ga treba uputiti kod psihologa ili pedagoga. No, smije li učenik doći na sat pijan, drogiran? Smije li nakon 22 nježne i 23 grube opomene i dalje nastaviti ometati nastavu? Smije li samo sjediti bez pribora, bez da išta radi?
I na kraju: tko su učenici koje nastavnik udalji sa sata? Sigurno ne oni koji su nešto malo nepažljivi nego teški prekršitelji pravila kojima nikakva ljudska riječ ne dopire do mozga.
Ali...koga to zanima? Važno je jedino znati svoja prava. A dužnosti? Ma tko ih šiša!

Toliko podsmijeha, osuđivanja i podcjenjivanja nečijega poziva dugo nisam pronašla iako znam da živimo u društvu izokrenutih vrijednosti.
Škola ne bi smjela biti odgojna ustanova koja bi trebala ispravljati greške i propuste - roditelja. Niti bi roditelji brigu o odgoju djece u potpunosti trebali ostaviti učiteljima/profesorima.

Što se tiče "problematične djece", u manje od 1% slučajeva radi se o profesoru koji ima određenih problema i u svakom trećem djetetu vidi budućeg ubojicu.
U ostalih 99% slučajeva radi se o iznimno bezobraznim, neodgojenim balavcima(i balavicama), koje njihove roditeljske jedinice smatraju malim svecima. Rijetko krivim dijete, odgovornost je na roditeljima.
Najzabavniji su moji prijatelji i poznanici, mahom new-age pedagozi, s pitanjem:" Zašto se tom delikventu ne pozovu roditelji u školu?" Pa zato što se to dijete pokušalo samoodgojiti, oponašanjem svojih roditelja . To znam jer se roditelji s vremena na vrijeme nacrtaju u školi, a s ulaznih vrata viču:" Što me zovete, ja nemam vremena za ovo, to moje dijete nikad ne bi napravilo!" Zato ste i pozvani, jer to vaše dijete nije napravilo. On/ona je SAMO …  !!!! Kao dijete nema pravo izraziti svoje mišljenje (vrijeđanjem profesora i školskih prijatelja?!), svoju kreativnost (šaranjem po zidovima i klupama?!), svoju energiju (razbijanjem vrata?!).
Istina je da profesori nemaju uputstva i postupke u svetoj knjižice za sve situacije. Istina je da je Pravilnik o pedagoškim mjerama nedorečen. Istina je da imamo Pravilnik o kodeksu ponašanja i oblačenja učenika, profesora i ostalih uposlenika Škole u kojem je 14 stavki upućeno profesorima, a samo 4 se odnose na učenike. Istina je da oni koji mogu i znaju -  rade u školi, a oni koji ne mogui ne znaju - donose zakone o školi.  Istina je da profesori s diplomom imaju početnu plaću od 700 KM , žive u bijednim podrumskim podstanarskim stančićima, a imaju tako odgovoran i zahtijevan  zadatak  - odgajati nečije dijete.

Pa sljedeći put kad si neki klipan nađe pravo biti bezobrazan na satu, vrijeđati profesore, prijetiti im, izbacivati klupe kroz prozore, razbijati vrata,  skidati pločice u WC-u, zalijepiti sve stranice imenika ljepilom, glasati se kao životinja, krasti tenisice, maltretirati učenika do depresije... ZAPITAJTE SE DVA PITANJA; biste li istukli njegove roditelje i jesu li profesori dovoljno plaćeni za ovakva , da oprostite, s***Tanja?

Kako sada stvari stoje , djeci nitko ne može ništa , sve dok se ne dogodi nešto dovoljno ružno da se nađu pred sudom i da naprasno istrpe posljedice nečega što im se godinama toleriralo i tada ih se baci u sustav , koji ih bezdušno samelje , umjesto da se u rješavanje krenulo dok je problem jos bio mali.

Još nešto: profesori nisu osposobljeni za rad s problematičnim učenicima, jedno je usađivanje vrijednosti ( u smislu odgoja ) kroz nastavno gradivo, a nešto sasvim drugo rad s djecom koja evidentno imaju probleme. S njima ipak moraju raditi stručnjaci, i to dobri!